Pozdrav dragi moji,
odmah na početku bih vam želio reći kako nikada nisam mogao zamisliti da ću biti u situaciji u kojoj se trenutno nalazim – pisanja svog prvog bloga kako bih vam se predstavio sa svojim glazbenim počecima.
Kada kažem počecima prvenstveno mislim na moj prvi singl – “Bolero” jer se glazba skoro pa neprekidno uplitala u moj život na ovaj ili onaj način.
Nekada davno, dok sam još bio u srednjoj školi, sa 17 godina (tamo negdje 1996.) prvi put sam konkretnije zaplovio u glazbene vode kada sam postao članom sada već kultne riječke grupe “Putokazi”. Tada sam prvi puta osjetio što znači biti predan radu, a pri tom mislim na redovite probe, česte nastupe, putovanja i gostovanja po raznim televizijskim emislijama.
Na taj sam način uspio barem donekle okusiti kakav je to život jednog glazbenika i moram vam priznati kako mi je tada sve to postalo previše (duge probe, ponavljanja, dugosatna putovanja, disciplina, učestali ljetni angažmani) jer sam upisao studij dentalne medicine u Rijeci.
Prošle su godine, završio sam fakultet, malo putovao po svijetu i jednostavno je došlo vrijeme da konačno započnem raditi, ako ništa drugo za moje roditelje, smislen posao. Smislen posao bio je za njih kao i za mnoge, posao koji ima radno vrijeme, nadređenog i naravno redovita primanja. Tako je i bilo pa i dan danas nakon 13 godina po pitanju moje predanosti stomatologiji, sve je isto uz super radno okruženje. 🙂
Kroz svo sam to vrijeme imao i nekih životnih stvari koje su se jednostavno morale posložiti pa mi valjda nije bio prisutan čvrst fokus prema glazbi i nije mi previše falila, ali sada kada vraćam film, moja podsvijest je htjela da se nešto, negdje pokrene po tom pitanju.
Jednog dana sam se eto odlučio na vrlo jednostavam pothvat, rekao sam sebi:
“Ajde ti lijepo kupi gitaru pa kad se negdje neka ekipa okupi da se ne pričaju uvijek iste priče, nego da se i nađe netko tko će nešto malo odsvirati”
Gitara je bila presudan faktor u svemu ovom što je nadam se ispred mene. Umjesto uvježbavanja nečijih pjesama, ja sam počeo stvarati svoje. Nikada prije nisam svirao gitaru pa mogu zahvaliti YouTubeu na sada donekle sklepanim akordima, meni dovoljnim da stvorim nešto novo i mojoj duši drago. Tako je sve počelo. 🙂
U vrlo kratkom roku sam napisao dosta pjesama, preko 20 u 2 mjeseca i nisam znao što da radim s njima. Moji najbliži su me uvjeravali kako su dobre pa sam se odvažio okrenuti broj telefona od Hrvoja Prskala (kantautora i producenta iz grupe Bang Bang) koji mi je potvrdio isto.
Zatim je trebalo naći izvođača ili izvođačicu, ali tu je već došlo do zapreke jer svi imaju već uhodane suradnje na što mi je Hrvoje rekao:
“A zašto ne bi ti pjevao?”
Očigledno, nije me dugo trebalo nagovarati. 🙂
Od tada do danas je nastalo barem još dvadesetak pjesama i jedva čekam da vam neke od njih predstavim. Nadam se da će vam se svidjeti moj rad, jer je sve ravno iz duše.
To je valjda bio moj put kojeg sam slijedio pa zato i na svom Instagram profilu sve označavam sa #slijedisvojput. Nemojte to nikada zaboraviti. Osluškujte sebe jer sam i ja jedan od primjera kako se nikad ne zna što će vam život finog i lijepog servirati.
Hvala vam na pažnji,
voli vas
Marko